09.11.2009. - Nacionalna kampanja za zapošljavanje osoba s invaliditetom


Civilno društvo a osobito udruge invalida nastoje svojim djelovanjem pridonijeti boljitku svojih članova što su u ovom konkretnom slučaju osobe s invaliditetom.

Zapošljavanje osoba s invaliditetom jedni su od temeljnih uvjeta svih ljudi pa tako i društvene uključenosti i neovisnosti osoba s invaliditetom. Putem rada osobe s invaliditetom osjećaju se korisnima i vrijednima, aktivno se uključuju u društvo, ispunjavaju svoj život i podižu vlastito samopouzdanje i samopoštovanje. Uključivanje osoba s invaliditetom u svijet zapošljavanja ključan je čimbenik njihove potpune integracije u društvo. No, upravo na toj razini postoje mnogi problemi i poteškoće s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno suočavaju. I zato smo s ovom Kampanjom kao civilno društvo u medijima i javnosti dajući tako svoj mali doprinos zapošljavanju osoba s invaliditetom - doprinos mijenjanja stavova poslodavaca prema osobama s invaliditetom. Poticaj za osmišljavanje ove Kampanje su riječi Phila Bosmansa napisane u časopisu katoličke udruge Kap dobrote govore: Ako je čovjek u nevolji, on nema ništa od lijepe poruke, ništa od političkih pozicija, socijalnih programa i revolucionarnih proglasa, ako nema ljudi po kojima će iza riječi uslijediti djela, ljudi koji pomažu, koji ostaju uz njega, koji ga smatraju vrijednim truda. Još je uvijek u tami zatvorenih kuća toliko zaboravljenih ljudi, samaca, ostavljenih ljudi koji čekaju nekoga da otvori vrata, da im kaže kako njihov život još ima smisla. U tom kontekstu važno je spomenuti i staru američku poštapalicu If you built it they will come ili Ako ga sagradite, oni će doći. Uistinu, ako uspijemo u nastojanju izgradnje društva bez predrasuda s mogućnošću pristupa svim javnim objektima, zasigurno ćemo uspjeti u usavršavanju puta do zapošljavanja osoba s invaliditetom, koji je od ključne važnosti za njihovu potpunu integraciju i uključivanje u sve životne segmente.

Činjenica je da postoje predrasude o mogućnostima i potencijalima osoba s invaliditetom, a time i nedovoljna informiranost i senzibiliziranost društva za potrebe i prava osoba s invaliditetom. Postoje i različita ograničenja i isključenja iz potpune participacije u socijalnim, ekonomskim, političkim, kulturnim i drugim aktivnostima. Ta isključenja obuhvaćaju zakonsko isključenje („šuma“ propisa a nepostojanje jedinstvenog zakona za osobe s invaliditetom), ekonomsko isključenje (nedostatak prihoda), fizičko isključenje (fizičke prepreke odnosno nepristupačnost građevina i okoliša), nedostatak društvene potpore i stigmatizacija. Potrebno je mobilizirati društvo i aktivnije djelovati u osiguravanju potpune integracije osoba s invaliditetom i njihova aktivnog i ravnopravnog sudjelovanja na svim važnim životnim područjima (u procesu obrazovanja, zapošljavanja, u području zdravstva i rehabilitacije, u socijalnoj i pravnoj zaštiti, u političkom, javnom i kulturnom životu itd.) jer se samo na taj način može postići jednakost mogućnosti i ravnopravnost u sveukupnom društvu. Upravo je to cilj ove naše Nacionalne kampanje za zapošljavanje osoba s invaliditetom Nama je kriza stalno!

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2001. godine u Hrvatskoj je bilo 429.421 osoba s invaliditetom (oko 10% ukupnog stanovništva). Osobe s invaliditetom su jedna od skupina koje karakterizira otežan pristup otvorenom tržištu rada. Tako je krajem 2009. godine ukupan broj registriranih osoba s invaliditetom u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje iznosio oko 6.000 nezaposlenih. Zapošljavanje osoba s invaliditetom nadobudno bismo mogli nazvati slabom karikom u lancu, ali točnije bi bilo reći da u Hrvatskoj zapošljavanje osoba s invaliditetom predstavlja kariku bez lanca. Uzroci otežanog zapošljavanja osoba s invaliditetom, između ostalog, povezani su neadekvatnim obrazovanjem, odnosno suficitarnošću stečenih zvanja (zvanja iz područja tekstilne struke odnosno druga zvanja koja se slabije traže na tržištu rada), zatim nižom formalnom razinom obrazovanja u odnosu na ostatak populacije, nedostatkom radnog iskustva, dugotrajnom nezaposlenošću (koja često rezultira pasivizmom), neadekvatnom potporom od strane društva i dr. Osobe s invaliditetom puno češće se odlučuju za pasivne oblike traženja posla, a rjeđe za samoinicijativno i aktivno traženje posla. Razloge i opravdanja često nalaze u svojoj percepciji da osobe s invaliditetom nitko ne želi zaposliti. Iz svega se nameće zaključak da osobe s invaliditetom nužno trebaju neki program osnaživanja te informiranja o akcijama vezanim za njihovu problematiku. Nije dovoljno provoditi edukaciju poslodavaca ako osobe s invaliditetom o tome ne znaju. Također ne možemo tražiti od poslodavaca da zapošljavaju osobe koje neovisno o svom invaliditetu imaju nižu razinu znanja i to znanja koja su zastarjela, te nemaju nikakvu vezu sa stvarnim tržištem rada i nikakvu praksu u primjeni i oplemenjivanju naučenog u stvarnom radnom okruženju. Nužno je povezati zasad raštrkane strukture jer problem stjecanja prvog posla nije samo problem vezan uz rad, već i uz obrazovanje, socijalnu skrb, obitelj, te općenito društvo u cjelini a ta povezanost je ono što se sustavno ignorira. Mogli bi uistinu problematiku zapošljavanja osoba s invaliditetom usporediti sa starim kućnim električnim kablovima. Moguće je nakon kratkog spoja kupiti novi aparat ali kakvu on ima budućnost ako ga opet spajamo na sustav koji nije pouzdan. Naime, u problemu zapošljavanja moramo priznati da se događaju neki pomaci i daju rješenja ali ona nisu stalna jer ih konstantno dodajemo starom očito nefunkcionalnom sustavu i konstantno se čudimo gdje i zašto dolazi do kratkog spoja.

Bitno je napomenuti da u Hrvatskoj postoje mnogi dokumenti, strategije, propisi, mjere aktivne politike zapošljavanja koji promiču zapošljavanje osoba s invaliditetom, no problem je u njihovoj nedovoljnoj implementaciji, koherenciji i vremenskoj povezanosti. Pa tako Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom propisuje da javne institucije te pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu RH moraju do 31. prosinca 2008. imati najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 32 zaposlena a pritom još nije osigurana pristupačnost zagarantirana Nacionalnom strategijom izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine.

U časopisu „Vrijeme je da se kaže“ Udruge osoba s invaliditetom Split objavljen je članak koji govori o prof.dr.sc. Davoru Juketiću koji predaje na Prirodoslovno matematičkom fakultetu u Splitu i koji je nakon dugog niza godina traženja osiguravanja parkirnog mjesta za osobe s invaliditetom kao jedinu reakciju od fakulteta dobio pitanje dekanice „Zašto vi uopće dolazite na posao?“.

Iz tog primjera je sasvim jasno kakvu poruku društvo šalje osobama s invaliditetom i koliko je više prepreka postavljeno pred osobe s invaliditetom čak i kada nađu posao. I zato je bilo nužno učiniti sve da se stvori atmosfera drugačija od sadašnje i rezultirati time da osobe s invaliditetom u svim aspektima a pogotovo u zapošljavanju sve manje potražuju i trebaju pomoć.

Iskorišten je aktualni trenutak krize koja trenutno vlada kada svima postaje jasno da se bez rada i zaposlenja gubi svaka nada i da se upravo ta situacija sjajno može povezati s porukom Kampanje: Nama je kriza stalno!




 

UPIM-ovom Kampanjom želi se postići dva važna cilja: prvim utjecati na mijenjanje svijesti društva a osobito poslodavaca i drugim poslati poruku osobama s invaliditetom da u borbi za svoje osnovno ljudsko pravo – pravo na rad – nisu sami.

Kampanja je zamišljena kao jednogodišnja aktivnost na medijskoj promociji zapošljavanja osoba s invaliditetom i u tu svrhu je idejno osmišljen tv spot, radio spot, jumbo plakat, city ligth i bener. Uložen je ogroman volonterski rad učinjen sa sjajnom ekipom dobrih ljudi iz BBDO marketinške agencije, Val produkcije, IDM music i darovateljice glasa s Radija 101. Plaćanje samo najosnovnijih materijalnih troškova u ovom značajnom poslu omogućili su Američka ambasada, Švicarsko veleposlanstvo i Hrvatski hidrografski institut.

Stavljanje plakata na oglasne panoe i njihovo tiskanje u velikim količinama imalo bi sigurno ogromnu cijenu koju udruga ne bi mogla podnijeti ali dobili smo poklon PRINT GRUPE, firme Maba i Zagreb plakata. Njihov doprinos pored poklonjenog novaca ima nemjerljivu vrijednost u iskazu njihove društvene odgovornosti i ogromne količine njihove ljudske potpore.

Konferencija za tisak održana je 21. listopada 2009. i na njoj najavljen početak kampanje.

Glavni medijski partner je RTL televizija koja je svojim prikazivanjem spota, pet do deset puta dnevno, otvorila vrata prema drugim medijima. Već se u prvom tjednu iza konferencije pridružila OTV televizija i odlukom direktora započela prikazivanje spota. Uslijedio je poziv u jednosatnu emisiju HRT I program Normalan život, pa zatim u OTV-eovoj emisiji Svakodnevica, bili smo specijalni gost Kapital network – prvoj poslovnoj televiziji u regiji.

Odrađeni su i nastupi na Katoličkom radiju - u emisiji za mlade 9.11.2009. , Radiju 101 u Emisiji Rezolucija 10.11.2009. u kojoj su se našli motivirani za javljanje i poslodavci i osobe s invaliditetom visokog obrazovanja i slušatelj kojemu je potpora osobama s invaliditetom bespotrebna. Slijede pripreme za djelovanje u drugim lokalnim sredinama, radio i TV postajama.

Na web stranicama Stiryje, Lise i Kuće ljudskih prava istaknuti su kratki tekstovi o Kampanji:
http://www.cro-rss.com/article_8220nama_je_kriza_stalno8221__5100032.htm
http://www.story.hr/nama-je-kriza-stalno-36836
http://humanrightshouse.org/Articles/12356.html

Potporu Kampanji i suradnju u njenom provođenju iskazali su Hrvatski zavod za zapošljavanje i Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje.

Planira se plakate Kampanje periodično isticati prema slobodnim mjestima Zagreb plakata, postaviti plakate u sve područne urede Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ( kojih u Hrvatskoj ima 21), obilaziti gradove i s lokalnim medijima isticati poslodavce koji već zapošljavaju osoba s invaliditetom, poslati personalizirana pisma poslodavca poslodavcima i mnogo, mnogo toga drugoga tijekom jednogodišnjeg trajanja Kampanje.

PREDSJEDNICA UPIM-a

Mr.med.sc. MIRJANA DOBRANOVIĆ


Tema novog broja časopisa Civilno društvo: Građanski aktivizam i osobe s invaliditetom


„Nacionalna zaklada izdavač je časopisa Civilno društvo - jedinoga stručnoga časopisa o civilnome društvu u Republici Hrvatskoj. Novoizašli broj časopisa Civilno društvo (ljeto 2009, godina 6) posvećen je građanskome aktivizmu i osobama s invaliditetom.

Iz ovoga broja izdvajamo:


Povijesne promjene u stajalištima društva prema osobama s invaliditetom

Piše: Tomislav Benjak, dr. med., Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Prema procjenama UN-a problem invalidnosti znatno je rašireniji nego što se inače misli: od deset stanovnika svake zemlje barem je jedan u stanovitoj mjeri invalid, što čini oko 450 milijuna ljudi u svijetu. Podaci o osobama s invaliditetom u Hrvatskoj prate se na temelju Zakona o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom (NN 64/01). Prema podacima iz toga registra iz travnja 2008. u RH je oko 486.302 osobe s invaliditetom, što čini oko 11% ukupnog stanovništva.

 

Socijalna politika i civilno društvo u Hrvatskoj

Piše: prof.dr.sc. Vlado Puljiz

Hrvatska je u razdoblju nakon stjecanja neovisnosti pretežno razvijala protektivnu dimenziju socijalne države. To je najvidljivije po mnogobrojnim umirovljenicima te braniteljima, koji su u znatnoj mjeri društveno pasivizirani. S druge strane, produktivna funkcija uglavnom je bila zanemarena, pa imamo nisku stopu zaposlenosti, nerazvijeno tržište rada i nedostatne mjere socijalnoga uključivanja.


Zapošljavanje osoba s invaliditetom

Piše: Jasminka Filipas, Privredni vjesnik

Premda svi podaci pokazuju pomake u zapošljavanju, ipak se ne može reći da je to dovoljno. Naime, u Hrvatskoj prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. (drugih podataka nema) živi 429 421 osoba s invaliditetom. Procjenjuje se da ih je tek oko 40 000 u radnom odnosu te da ih oko 274 000 prima invalidsku mirovinu. Oko 15 500 djece s invaliditetom uključeno je u proces odgoja i obrazovanja. Što se događa s ostalim invalidima, teško je zaključiti, ponajprije zato što u Hrvatskoj nema jedinstvene terminologije koja bi označivala invalidne osobe.

Školovanje osoba s invaliditetom

Piše: Mladen Iličković

Stručnjaci i političari s druge strane često pozivaju na integraciju osoba s invaliditetom ili njihovu bolju uključenost u društvo. A postavljeno naopačke trebalo bi pitati: gdje to počinje isključenost osoba s invalidnošću? Počinje dok su ona još djeca s teškoćama u razvoju (ta je formulacija od udruga prihvaćena kao ispravna za osobe do 18 godina kod kojih još nije jasno o kojem će stupnju invaliditeta biti riječ kasnije).

 

Paraolimpijada - Uključiti sport u rehabilitaciju

Piše: Elizabet Škrobo

Ludwig Guttman bio je izniman liječnik. Jedan od onih koji su trajno promijenili lice svijeta.

Ovaj neurokirurg iz nacističke je Njemačke prebjegao u Veliku Britaniju, gdje ostaje do kraja života. Na zahtjev britanske vlade u bolnici Stoke Mendeville u Aylesburyu 1944. osnovao je Centar za ozljede leđne moždine. Tadašnje metode rehabilitacije vojnika i civila s invaliditetom bile su nedostatne za medicinske i psihološke potrebe osoba s invaliditetom, a dr. Guttman predlagao je revolucionarnu novost – uključiti sport u rehabilitaciju.

 

Novi život - kazalište slijepih i slabovidnih u Zagrebu

Piše: Silvija Šeparović

“Prvog dana proljeća 1948. dogodila se ludost ispraćena frenetičnim pljeskom samoborske publike. Niti je ludost bila toliko luda niti je publika bila zadivljena kazališnim užitkom, no dogodilo se prvi put a to je bilo dovoljno za big bang. Entuzijazam je pobijedio vlastite komplekse, a škripanje dasaka koje “novi život” znače postalo je svakodnevna glazba u ušima slijepih glumaca. Tradicija da slijepe osobe uglavnom prose, sviraju pred crkvama ili prave košare ostala je u nekom drugom, dubljem mraku.”

Svi problemi počinju kad ne možeš preko rubnika

Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom govori za Civilno društvo govori kako su upravo su organizacije civilnog društva pokrenule korjenite promjene odnosa društva prema osobama s invaliditetom. Izmijenile su temeljnu paradigmu invalidnosti od medicinske u socijalnu i sada primjenom Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u poimanje invalidnosti kao ljudskog prava. One su zaslužne za izgradnju samopoštovanja i samosvijesti osoba s invaliditetom koje udružene jasnije i hrabrije prepoznati vrijednosti osoba s invaliditetom te postupno i sigurno mijenjaju društvenu svijest. Uspostavile su nazivlje za odrasle osobe "osobe s invaliditetom" a za djecu "djeca s teškoćama u razvoju". Razgovor vodila Ruža Beljan.

POJMOVNIK CIVILNOGA DRUŠTVA: Pristupačnost

Piše: mr. sc. Mirjana Dobranović

Pojam mogućnosti slobodnog i nesmetanog kretanja ne odnosi se samo na fizičke zapreke kao što su stube, stubišta ili preuski ulazi i izlazi u prostorijama nego se misli i na mogućnost vizualnog i taktilnog načina informiranja i orijentiranja osoba s invaliditetom.

Pojam slobodnog i nesmetanog kretanja definiran je kao ''sveobuhvatno samo po sebi razumljivo oblikovanje općeg životnog prostora''. Kad je o gradnji riječ ne misli se samo na specijalne i skupe građevinske izvedbe prostora nego prije svega na praktičan i inteligentan način gradnje objekata koji je orijentiran na što jednostavniju uporabu.

"Kad srce kaže dijete, NE kaže Hrvatska"

Piše: Zorica Branković

Hrvatski je Sabor 17. srpnja izglasao novi Zakon o medicinski potpomognutoj oblodnji, jedan od najkonzervativnijih u Europi. Iako su se, čim je prijedlog novog Zakona ugledao svjetlo dana, udruge Roda i Beta oštro usprotivile njegovom donošenju, kao i saborski zastupnici mahom iz redova oporbe, Zakon je zaživio u svom najradikalnijem obliku.

Na štetu neplodnih parova koji će, ukoliko Ustavni sud zakon ne sruši, svoje roditeljstvo pokušavati ostvariti izvan granica Hrvatske.

PORTRET AKTIVISTE: Hu Jia – kineski aktivist i disident

Piše: Christian Charles Bushill

Hu Jia već je više od 200 dana bio u kućnom pritvoru kada je krajem 2007. uhićen pod optužbom da je poticao na podrivanje države.Dogodilo se to neposredno nakon što je putem konferencijskog poziva svjedočio o ljudskim pravima u Kini pred Pododborom za ljudska prava Europskog parlamenta, a optužnica povodom koje je u sudskom postupku godinu poslije, 2008., osuđen na tri i pol godine zatvora govorila je o odgovornosti za davanje dva intervjua inozemnim medijima i pisanje pet članaka objavljenih na internetu. Iste godine taj kineski aktivist i disident nagrađen je nagradom Saharov za slobodu mišljenja Europskog parlamenta i bio jedan od kandidata za Nobelovu nagradu za mir.

 

Novosti u izdavaštvo: "Mediji, kultura i civilno društvo", Naklada Jesenski Turk, 2008., Zagreb, uredila Zrinjka Peruško

Piše: Ruža Beljan

"Mediji, kultura i civilno društvo" je knjiga koja pokušava odgovoriti na pitanja koja se tiču civilnog društva, analizirajući povezanosti komunikacijskih, medijskih i kulturnih aspekata s njegovim djelovanjem. Knjiga je rezultat istraživačkog projekta « Mediji, komunikacije i kulturni apsekti civilnog društva» koji je proveden u Institutu za medjunarodne odnose, IMO, iz Zagreba od 2002. do 2006. Pozornost je, prije svega, posvećena primjeru Hrvatske te ulozi i razvoju civilnog društva kod nas, s pokušajima davanja odgovora na pitanja što je civilno društvo i ima li ga u Hrvatskoj.

Časopis u elektroničkom obliku dostupan je na stranici Nacionalne zaklade http://zaklada.civilnodruštvo.hr a u tiskanom obliku u pretplati.“