28.04.2010. - ZAVRŠEN PROJEKT ISTRAŽIVANJA KVALITETE ŽIVOTA ŽENA S INVALIDITETOM


ODRŽANA promocija istraživanja kako nezaposlenost žena s invaliditetom utječe na njihov život.
Promocija je održana u Plavom salonu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Rockefellerova 7 u 11h.
U suradnji sa Udrugom za promicanje istih mogućnosti, voditelj projekta je TOMISLAV BENJAK, dr.med., specijalist javnog zdravstva.

Vezani linkovi:
http://www.nacional.hr/clanak
http://www.plivazdravlje.hr/vijesti
http://www.dnevnohr.com/
http://www.barkun.hr/
http://www.vijesti123.com/
http://www.croportal.net/hrvatska
http://www.istra-online.com/clanak

Određivanje faktora koji utječu na kvalitetu života i zdravlje žena s invaliditetom u radno aktivnoj dobi

Maria Tomić Preiner dipl. psihologinja i socijalna radnica

UVOD

U Republici Hrvatskoj provedeno je niz istraživanja koja su se tematski bavila osobama s invaliditetom, odnosno imala su za cilj istražiti različite probleme s kojima se oni i njihove obitelji susreću. Istraživanja su se najčešće bavila ispitivanjem stavova o osobama s invaliditetom, a nerijetko obrađuju temu njihovog zapošljavanja (Ergović, 2007; Leutar i Balić, 2008; Kiš Glavaš, 2009;). Bitno je naglasiti kako se niti jedno od navedenih istraživanja nije bavilo ispitivanjem utjecaja zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti na kvalitetu života žena s invaliditetom. Iz toga razloga ovo istraživanje predstavlja svojevrsni novitet u ovom području. Ono nam daje vrijedne podatke, nastojeći pokazati koliko je važno uključivanje osoba s invaliditetom na tržište rada, naglašavajući pritom da nezaposlenost može značajno narušiti kvalitetu života budući da utječe, kako tjelesno tako i mentalno zdravlje žena s invaliditetom koje se nalaze u radno aktivnoj dobi.

Kvaliteta života osoba s invaliditetom rijetko je bila predmet istraživanja u Hrvatskoj. Pretraživanjem portala Hrvatskih znanstvenih časopisa Hrčak pronađena su samo dva znanstvena rada na navedenu temu. Samo se Leutar (2007.) u svom znanstvenom radu bavila utvrđivanjem kvalitete života starijih osoba s tjelesnim invaliditetom te usporedbom kvalitetom njihovog života sa kvalitetom života osoba u radno aktivnoj dobi (18-64 godine). Navedeno istraživanje izdvojilo je samo četiri varijable/faktora koje utječu na kvalitetu života s osoba s invaliditetom: (socioekonomski status, formalna i neformalna podrška, izvor snage nošenja s problemom, emocionalno stanje), dok se ovim istraživanjem utvrdio čitav niz faktora koji prema osobnom iskazu ispitanica doprinose njihovoj kvaliteti života, te zdravlju. Zahvaljujući navedenom ovo istraživanje još više dobiva na svojoj vrijednosti budući da je autor uspio odrediti i koji su to faktori koji unatoč postajanju oba dva faktora rizika (invaliditet i nezaposlenost) doprinose održavanju kvalitete života u zadovoljavajućim razmjerima. navedene faktore autor je objedinio terminom salutogenetski faktori.

KRITIČKI OSVRT NA ISTRAŽIVANJE

U ovom odlomku dati će se pregled svih elemenata koji doprinosi vrijednosti i važnosti provedenog istraživanja, a također ću se osvrnuti na područja koja bi u ovom istraživanju trebalo poboljšati.

Pravovremenonost istraživanja i relevantnost dobivenih rezultata

Ovo istraživanje provedeno je u razdoblju kad je u hrvatskoj prisutan problem velikog broj nezaposlenih osoba s invaliditetom posebice žena čiji broj iznosi 80 000. Kako je glavni cilj istraživanja bio odrediti faktore koji bi pridonijeli daljnjem unapređenju zapošljavanja, legislative te modaliteta skrbi za žene s invaliditetom, a sve sa ciljem povećanja njihove kvalitete života, zdravlja te izjednačavanja mogućnosti, možemo reći da je istraživanje provedeno pravovremeno. U sadašnjoj društvenoj situaciji u kojoj su žene s invaliditetom izložene riziku od socijalne isključenosti bilo je neophodno provesti ovakvu vrstu istraživanja u kojoj su jasno određeni faktor koji su važni za održavanje kvalitete života u zadovoljavajućim razmjerima. Zahvaljujući navedenim faktorima moguće je odrediti modele skrbi za nezaposlene žene s invaliditetom koji bi poticali stvaranje faktora za koje je znanstveno dokazano da podižu kvalitetu života i pomažu da osoba lakše prevlada period do mogućeg zapošljavanja. Možemo reći kako je vrijednost ovog istraživanja upravo ta što se dobivanjem relevantnih podataka dalo jasne smjernice i za daljnju skrb za žene s invaliditetom koja se treba usmjeriti na tri područja: posao, socijalna podrška, obitelj. Prilikom navođenja faktora koji ženama s invaliditetom podiže ili smanjuje kvalitetu života autor je dao jasne opise što svaki faktor podrazumijeva. Na takav način je jasno prikazao na što bi stručnjaci koji rade s osobama s invaliditetom trebali usredotočiti budući da su ispitanice u ovom istraživanju same navodile što bi im sve trebalo kako bi živjele kvalitetnije. Smatram da je ovim istraživanje stvoren dobar temelj za stvaranje novih usluga i servisa koji će bolje odgovarati potrebama osoba s invaliditetom.

Ovim istraživanjem utvrđeno je da među nezaposlenim ženama s invaliditetom njih 49% koje žive kvalitetom života uobičajenom za populaciju, a čimbenici koji im to omogućuju se mogu nazvati salutogenetskim. To su slijedeći čimbenici: osjećaj pripadnosti zajednici, sigurnost u budućnost, dobar odnos s bližnjima, mogućnost lakog psihofizičkog opuštanja, uživanje u društvu prijatelja te potreba za stalnom aktivnošću i okupacijom. Ovaj podatak je značaja budući da se iz njega može zaključiti na koji način trebamo pružati podršku nezaposlenim ženama s invaliditetom s ciljem održavanja njihove želje za pronalazak posla i lakšim suočavanje sa stresom koju nezaposlenost nosi.

Iako se autor provedbom ovog istraživanja više usmjerio na isticanje važnosti zapošljavanja žene s invaliditetom, iznio je i druge podatke na koje treba posebice usmjeriti pažnju. Na primjer prilikom navođenja faktora koji svim ispitanicama smanjuje kvalitetu života (bez obzira dali su one zaposlene ili nisu) može se uočiti kako većina njih navodi da nailaze na poteškoće vezane uz društvenu okolinu. (Nerazumijevanje od strane šire društvene okoline, nema društveni život). Iz podataka se može vidjeti da zaposlene žene s invaliditetom imaju i određene poteškoće na radnom mjestu: diskriminacija na radnom mjestu i mobing od strane poslodavaca. Bez obzira što je autor naveo posao kao važan faktor povećavanja kvalitete života pažnju podjednako usmjeriti kako na zapošljavanje žene s invaliditetom tako i na poslodavce koji trebaju biti upoznati s mogućnostima i ograničenjima osoba s invaliditetom kako bi se iste moglo zaposliti na odgovarajuća radna mjesta, te im na takav način omogućiti i napredovanje i daljnji razvoj karijere.

Pregledom dobivenih rezultata možemo reći da su realizacijom projekta utvrđeni podaci koji donosi nove spoznaje o važnosti zapošljavanja žena s invaliditetom kao i o tome što sve doprinosi kvaliteti njihovog života. Upravo navedeno doprinosi važnosti i relevantnosti istraživanja.

Metodologija istraživanja

Uzorak: U ovom istraživanju korišten je prigodan uzorak kojeg su činile 240 žena s invaliditetom (120 zaposlenih i 120 nezaposleni) u radno aktivnoj dobi. Dobro je što se autor prilikom određivanja veličine uzorka koristio power analysis testom.

Iako ispitanice nisu odabrane slučajni izborom (već su one bile članice udruga osoba s invaliditetom) smatram da je veličina uzorka bila zadovoljavajuća te da je on za potrebe ovog istraživanja bio reprezentativan budući da su ga činile žene sa gotovo svim vrstama invaliditeta (tjelesnim, oštećenog vida, oštećenog sluha te graničnim i blažim intelektualnim teškoćama) tj. kako sam autor istraživanja sve one koje su mogle samostalno kvalitetno popuniti upitnik. Za slijedeća istraživanja na ovu temu bilo bi dobro da uzorak čini jednaki broj ispitanica sa svim vrstama invaliditeta. Na takav način može se utvrditi razlikuje li se kvaliteta života žena ovisno o vrsti njihovog invaliditeta.

Postupak: iako je ispunjavanje upitnika bilo provedeno anonimno osobe koje nisu mogle samostalno ispunjavati upitnike mogle su tražiti stručno-edukativnu pomoć od strane glavnog istraživača i koordinatora koji bi im zatim pomagao u ispunjavanju istog što je pohvalno, ali je također moglo utjecati na način na koji ispitanici odgovaraju na čestice u upitniku zbog nelagode zbog prisutnosti istraživača odnosno želje da pred njim ostave dobar dojam. Kako bi se navedeno izbjeglo potrebno je još stvoriti bolje uvjete prilikom ispunjavanja upitnika koji će ispitanicima omogućiti samostalnost. To bi se moglo postići prevođenje upitnika na Brajevo pismo (za slijepe ispitanice), a za ispitanice koje zbog tjelesnog invaliditeta imaju poteškoće s pisanjem, bilo bi dobro omogućiti ima elektronsko ispunjavanje upitnika.

Bitno je napomenuti da autor istraživanja navodi kako će svim sudionicima projekta biti će predočeni njihovi rezultati. Važno je reći kako se ovakvom vrstom kod ispitanica može izazvati različite osjećaje, iz razloga što se čak i zbog kratkog ispunjavanjem upitnika ispitanice mogle preispitivati vlastite osjećaje vezane kako uz različite probleme s kojima se suočavaju tako i zbog toga što su mogle shvatiti kako je kvaliteta njihovog života niska što kod njih može izazvat negativne emocije poput: tuge, ljutnje, bespomoćnosti i sl. Stoga bi bilo poželjno da se već tijekom provedbe ispitivanjima ispitanicama da informacija ili letak gdje sve mogu dobiti psihološku pomoć ukoliko smatraju da bi im ona u ovom razdoblju života bila korisna. Ukoliko to nije napravljeno isto se može učiniti i prilikom predstavljanja ispitanicama njihovih rezultata u upitnicima. Prilikom prezentiranja rezultata ispitanicama treba biti oprezan, naglašavajući one njihove karakteristike koje im mogu olakšati suočavanje s različitim problemima, ali treba im i diskretno ukazati na ona područje koja bi kod sebe trebali razvijati.

PREPORUKE ZA BUDUĆA ISTRAŽIVANJA

Za buduća istraživanja preporuka je da se u isto istraživanje uključe i nezaposlene žene bez invaliditeta kako bi se utvrdilo kolika je razlika u njihovoj kvaliteti života i u kojem smjeru ide ta razlika. Osim navedenog trebalo bi isto istraživanje provesti na većem uzorku, odnosno da uzorak čine žene s invaliditetom iz većih Hrvatskih gradova kako bi se utvrdilo postojanje regionalnih razlika u kvaliteti života. Na takav način dobili bi podatke koji bi nam ukazivali na to dali je potrebno više pažnje posvetiti razvijanju usluga u nekim Hrvatskim gradovima, tj. ukazivali bi nam dali se postupak decentralizacije uspješno provodi ili je potrebno još više raditi na tom procesu. Kako bi se stekao još bolji uvid u ono što je potrebno osobama s invaliditetom kako bi živjele produktivan život bilo bi dobro organizirati fokus grupu ili dubinski intervju na kojoj bi osobe s invaliditetom raspravljale i na ovu temu. Njihove odgovore bilježio bi moderator. Nakon rasprave pristupilo bi se analizi odgovora.

Kako je veliki broj istraživanja utvrdilo da dugotrajna nezaposlenost nepovoljno djeluje na mentalno zdravlje poželjno je da se provede istraživanje o mentalnom zdravlju osoba s invaliditetom. Provedbom ovakvog istraživanja stekli bi uvid u to dali treba pažnju usmjeriti na pružanje odgovarajućeg tretmana ili se pak intenzivnom prevencijom može i unatoč dugotrajnoj nezaposlenosti može prevenirati pojavu ili razvoj određenih psihopatoloških simptoma.

Zaključak

Udruga za promicanje istih mogućnosti je u suradnji sa Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo uspješno realizirala projekt pod nazivom „Određivanje faktora koji utječu na kvalitetu života i zdravlje žena s invaliditetom u radno aktivnoj dobi. Naime iz rezultata se jasno može vidjeti da zaposlenje uvelike utječe na kvalitetu života. Osim navedenog utvrđeni su salutugenetski faktor koji značajno doprinose podizanju razine kvalitete života žena s invaliditetom neovisno o tome dali su one zaposlene ili ne. Utvrđeni faktori predstavljaju dobar pokazatelj koja područja treba razvijati kako bi život žena s invaliditetom bio kvalitetniji, te kako bi se očuvalo njihovo kako tjelesno tako i psihičko zdravlje.